Strah od vezivanja: simptome možete prepoznati i prevladati

Što je strah od vezivanja?

Strah od vezivanja strah je od intimnog i dubokog odnosa koji je i strah od intimnog i dubokog, ekskluzivnog partnerskog odnosa (što je monogaman odnos). Pojam je posljednjih godina postao vrlo popularan (baš kao i pojmovi “okidač”, “toksična veza”, “narcis” i tako dalje) i koristi se u pretjeranoj mjeri, osobito među mladima. U osnovi, strah od vezivanja odnosi se na neuravnotežen pristup bliskosti i udaljenosti. Važno je spomenuti da je uspostavljanje ravnoteže za svaku vezu uvijek izazovan proces, ali nemaju svi automatski razvijen strah od vezivanja.

Što podrazumijevamo kada kažemo „aktivni i pasivni strah od vezivanja“?

Pojmovi potječu od autora Stevena Cartera i Julije Sokol: “Blizu, a ipak tako daleko – tjeskoba u vezi i njezine posljedice” iz 1998. (!), a to znači prije pojave društvenih mreža. Aktivan strah od vezivanja ono je što danas općenito nazivamo strahom od vezivanja. Osoba koja se aktivno boji vezivanja, izbjegava ga, čini korak unatrag, povlači se na prostornoj ili emocionalnoj razini, skriva se (ključni pojam: ghosting) ili zaustavlja proces vezivanja ili samu vezu.

Osoba koja se pasivno boji vezivanja, ima uvijek iste obrasce ponašanja. To je, na primjer, žena koja se zaljubljuje samo u "nedostupne" muškarce, (jer su predani, žive daleko ili ih jednostavno ne zanimaju žene).

Prema kojim simptomima prepoznajemo strah od vezivanja?

Ako zadržimo aktivan strah od vezivanja, najbolje će se manifestirati prema tipičnim obrascima: kada bliskost postane preintenzivna, osoba koja se boji vezivanja povlači se da bi se potom ponovno vraćala u odnos. To znači da se ne može potpuno prepustiti, ali ne može potpuno ni izaći iz odnosa. Ponašanje u odnosu raznovrsno se manifestira: neposvećenost, prestanak javljanja ili javljanje nakon velikog razdoblja stanke, izbjegavanje ulaska u vezu, držanje svih opcija otvorenima (na primjer, u obliku situationshipa), izbjegavanje zajedničkog života ili vjenčanja. No, postoji i vrlo velik udio ljudi koji se boje vezivanja, ali koji vode klasičan život u braku u kojem imaju djecu. Takve osobe prelaze na druge razine: upuštanje u afere, davanje prioriteta poslu, davanje prioriteta sportu ili drugim hobijima, dok njihovi partneri imaju osjećaj kako nisu na prvom mjestu i kako je sve važnije od njih.

Može li se testiranjem otkriti imate li strah od vezivanja?

Danas se možete podvrgnuti testiranju za gotovo sve. Na internetu postoje i neki testovi na temu straha od vezivanja. Međutim, ne preporučujem da pristupate takvim testiranjima, jer je njihova kvaliteta nerijetko manjkava i ne može se uzeti u obzir individualnost osobe. Ako želite utvrditi strahujete li od vezivanja, najbolje je da se obratite stručnjacima (psihoterapeutima, psiholozima ili savjetnicima za parove).

Koja je razlika između straha od vezivanja i straha od gubitka? Možemo li patiti od oba?

Oba straha imaju isti korijen: naša iskustva s roditeljima u (najranijem) djetinjstvu. Imaju značajan utjecaj na nas tijekom cijelog života i određuju našu sreću u odnosima. Ako su se naši roditelji prema nama u emocionalnom smislu primjereno odnosili, onda smo naučili uspostavljati dobru ravnotežu u iskustvu bliskosti i udaljenosti ili ovisnosti i slobode. Sposobni smo prepoznati svoje potrebe za bliskošću ili udaljenošću te o njima razgovarati s partnerom na ravnopravnoj razini.

Nažalost, većina odraslih u emocionalnom smislu nije prikladno odrastala. Jesu li mama ili tata bili dobri ili su nas ignorirali ili kažnjavali (= bliskost i udaljenost), bilo je povezano s uvjetima koje smo prvo morali ispuniti. Da bismo primili ljubav, morali smo zadovoljiti određena očekivanja. Nažalost, to je u suprotnosti s bezuvjetnom ljubavlju i uzrokuje nedostatak osnovnog povjerenja i strahova.

S jedne strane, korisno je razmotriti, u kojoj mjeri su se ispoljavali strogost, restrikcije, kontrole i paternalizam. Kao rezultat toga ste kao dijete naučili potiskivati svoju potrebu za slobodom. S druge strane, treba razmotriti koliko je bilo ispoljene hladnoće i distanciranosti kroz koje dijete nauči kako potisnuti svoju potrebu za bliskošću.

Iz dosadašnjih istraživanja o privrženosti znamo sljedeće: ako se primarna figura privrženosti (obično majka) prema djetetu ponaša pretežno emocionalno hladno, distancirano ili kontrolirajuće, vjerojatnije je da će se kasnije osoba u odrasloj dobi boriti sa strahom od privrženosti. Međutim, ako se majčino ponašanje nepredvidivo mijenja te oscilira između ponašanja prepunog ljubavi, empatije, ali i odbijanja, ignoriranja ili strogoće, buduća će se odrasla osoba obično boriti sa strahom od gubitka.

Je li moguće nadvladati strah od vezivanja i kako?

Da, moguće je, a najbolje se postiže uz podršku psihologa. U ovom području također postoji velika količina dobrih savjeta i literature za samopomoć. Preporučujem knjige njemačke psihologinje Stefanie Stahl (“Da!”, “Od da do da!” i “Svatko je sposoban za veze!”). Ovisno o vašoj razini promišljanja i spremnosti na promjenu, iz njih možete puno naučiti.

Da biste prevladali strah od vezivanja, morate biti spremni kritički sagledati vlastita iskustva s roditeljima kad ste bili dijete. Pritom nije riječ o prikazivanju ponašanja roditelja kao "krivaca", već jednostavno o tome jeste li kao dijete dobivali premalo ili previše - i u kojim segmentima odrastanje nije bilo "emocionalno prikladno". Ovakvo kritičko preispitivanje vlastitog odrastanja mnogima je teško, pogotovo kada još nije došlo do zdravog odvajanja od roditelja (nažalost, to nema nikakve veze s godinama). Odanost roditeljima sprečava nas u prepoznavanju vlastitih nedostataka. Međutim, bez ovakvih analiza nije moguće promijeniti neželjeno ponašanje kada je o privrženosti riječ.

Manifestira li se strah od vezivanja kod muškaraca i žena različito?

Iskustvo mi je pokazalo da to nije tako. Ponašanje muškaraca i žena u vezi općenito je različito, ali strah od ekskluzivnog odnosa relativno je sličan kod oba spola.

Kako u fazi upoznavanja prepoznati da netko ima strah od vezivanja?

Izostanak zanimanja obično je vrlo jasno izražen: nestaje i obično se više ne vraća. Suprotno tome, ponašanje onih koji se boje vezivanja vrlo je ambivalentno: odnos malo napreduje, malo nazaduje, manifestiraju se igrice toplo-hladno, javlja se neodlučnost. Čim otkrijete ovaj obrazac ponašanja tijekom faze upoznavanja, bez obzira na to u kojem se području manifestirao, preporučujem da date petama vjetra. Mnogi ljudi ne shvaćaju da, odabirom zdravog partnera koji ulijeva sigurnost, možemo odabrati zdravu i sigurnu vezu. Ne postoji Kupid koji je slučajno odapeo svoju strijelu baš u osobu koja ima fobiju od vezivanja i sada nam prepušta zadatak da sami “izliječimo” tu gospođu ili gospodina Pravog. No, nažalost, ova holivudska ideja je duboko ukorijenjena u mnogim ljudima (osobito ženama).

Kako se ponašati ako ste već u vezi s osobom koja se boji vezivanja?

Ova je tema od posebne važnosti. U ovom slučaju morate svjesno razmotriti sljedeća pitanja: želim li biti u vezi s nekim tko se boji obveze? Što trebam napraviti? Obraćam li pozornost prvenstveno na svoje potrebe za vezivanjem ili potrebe druge osobe?

Ne možemo izliječiti partnera samo ako se dovoljno trudimo ili ako smo dovoljno strpljivi. To nikada ne bude tako. Promjena se događa samo u samoj osobi, i to samo uvidom i spremnošću na promjenu.

Ako ste tijekom hodanja ili na početku veze shvatili da ste se zaljubili u osobu koja se boji vezivanja, o daljnjim koracima svakako morate odlučivati sami. Nažalost, bez obzira na to koliko su veliki privlačnost i kemija, one nikada ne govore o tome jeste li dobar spoj. Osnovno pitanje koje bi se uvijek trebalo postaviti: “Osjećam li se emocionalno sigurno s ovom osobom?”

Kada bi trebalo razmisliti o prekidu?

Ako ste dugo bili u vezi s osobom koja se boji vezivanja ili osobito ako imate djecu s takvom osobom, preporučujem da se s problemom uhvatite u koštac s ciljem “očuvanja veze” – tj. da zajedno radite na problemu u odnosu. Savjetovanje za parove ovdje je svakako preporučljiva metoda izbora, jer da, sposobnost vezivanja može se poboljšati, (ali samo ako to upravo osoba koja se boji vezivanja i želi). Uvijek biste trebali razmišljati o prekidu ako vaš partner ne pokazuje ni uvid ni volju da se promijeni u vezi sa svojim strahom od vezivanja.

Što treba učiniti ako i sami patite od straha od vezivanja?

Kao što je već spomenuto, mnoga vrijedna znanja možete steći iz literature za samopomoć. Koliko dobro možete primijeniti ovo znanje na sebi, razlikuje se od osobe do osobe. Bilo uz pomoć knjiga bilo bez njih, najbolji korak je potražiti pomoć u upravljanju odnosom ili, pak, psihološki ili psihoterapijski savjet.