Od oko 10.000 poznatih vrsta algi, oko 145 je jestivo za ljude. Morske alge sastavni su dio azijske kuhinje - u Japanu, na primjer, čine čak petinu dnevne konzumacije. Jedna studija provedena u Europi također je pokazala da su alge bile dio prehrane u neolitskom razdoblju. Ovo svestrano vodeno bilje danas se rijetko pojavljuje na tanjuru u našem dijelu svijeta. No to se mijenja! Alge se smatraju hvaljenom superhranom. Pogledajmo što stoji iza trenda konzumiranja morskih algi.

Koliko je održivo jesti alge?

Kao i kod svake biljne prehrane, algama se daje prednost ispred proizvoda životinjskog podrijetla kada je u pitanju prihvatljivost za klimu. Postoje i prednosti u usporedbi s poljoprivrednim proizvodima: alge rastu brže i trebaju manje hranjivih tvari od konvencionalnih usjeva. Da bi napredovale, trebaju im (gotovo) samo sunčeva svjetlost i voda. Kulture algi stoga ne ovise o plodnom tlu. Mogu se uzgajati i u gradovima, što je veliki potencijal za globalnu proizvodnju hrane. No, najbolje od svega: alge pretvaraju CO₂ u kisik, provodeći fotosintezu.

Savjet: saznajte sve o biljnoj prehrani u našem članku Veganstvo za početnike.

Postoji još jedna posebnost mikroalgi: za razliku od makroalgi (koje se nazivaju i morske alge), mikroalge su mikroskopske biljke koje se sastoje od jedne stanice. Stoga je uzgoj mikroalgi iznimno učinkovit, jer se uzgojena biomasa algi može u potpunosti iskoristiti. Za razliku od njihovih biljnih srodnika na kopnu, gdje se osim ploda nalaze i stabljike, korijenje i lišće koji nerijetko zaostaju kao otpaci.

Koliko je zdravo jesti alge, poput spiruline i klorele?

Sa svojom bogatom mješavinom vitamina, minerala i elemenata u tragovima, alge su važan izvor hranjivih tvari. Jestive alge mogu poslužiti kao izvor kalcija, magnezija, željeza, cinka, selena i joda. Neke vrste algi bogate su višestruko nezasićenim masnim kiselinama (na primjer, omega-3 masne kiseline).

“Povrće iz mora” također je niskokalorično, a bogato vlaknima i visokokvalitetnim proteinima. Sadržaj bjelančevina usporediv je s onime iz soje, a veći je nego u jajima. Vitamin B12 koji sadrži, često se ističe i promovira kao zamjena u veganskoj prehrani. Međutim, većinu vrsta algi – uključujući spirulinu – ljudi ne mogu koristiti. Iznimka je alga klorela.

Sadržaj hranjivih tvari u algama može jako varirati i ovisi o mnogim čimbenicima. Kvaliteta vode, vrijeme berbe i proces sušenja igraju važnu ulogu. Sezonske i klimatske fluktuacije također mogu utjecati na kvalitetu. Osim toga, mnoge zdravstvene tvrdnje nisu znanstveno utemeljene. Studije o pozitivnom djelovanju algi svakako postoje. Međutim, nerijetko se provode na kulturama stanica ili životinjama i teško da dopuštaju donošenje bilo kakvih zaključaka o ljudima.

Može li biti štetno jesti alge?

Konzumacija algi se ne preporučuje svima, pogotovo zbog visokog sadržaja joda. Svježe alge sadrže manje joda od osušenih proizvoda. Namakanje sušene morske trave u vodi prije kuhanja može donekle smanjiti sadržaj joda. U slatkovodnim algama kao što su klorela ili spirulina ima manje ovog elementa u tragovima nego u morskim algama. Podrijetlo je također važno: u azijskim kulturama algi često se plod bere tek nakon godinu dana, a u europskom uzgoju samo nakon nekoliko mjeseci, što znači da se manje joda može nakupiti u biljkama tijekom kraćeg vremenskog razdoblja. Osobito bi trudnice, osobe s oslabljenim imunološkim sustavom ili oboljeli od štitnjače trebali potražiti savjet liječnika prije redovite ili veće konzumacije algi. (Ovdje potražite još savjeta o tome koju hranu trudnice ne bi trebale jesti.)

Alge su vrijedne za ekosustave jer filtriraju zagađivače iz vode. Međutim, ako želimo jesti alge, to je nedostatak. Teški metali poput olova, kadmija, žive ili arsena ne bi smjeli završiti na tanjuru.

Osim toga, moguće su interakcije s lijekovima, posebice antidijabeticima ili antikoagulansima. Budite oprezni sa spirulinom koja se često smatra superhranom, jer može vezati teške metale poput željeza pa stoga može prouzročiti nedostatak željeza ako se konzumira u velikim količinama.

Kakvog su okusa alge?

Europljani se na alge obično trebaju neko vrijeme navikavati: slan, riblji morski okus tipičan je za mnoge sorte. Ovaj pikantni okus punog tijela naziva se "umami", što na japanskom znači "ukusno". To je uzrokovano visokim, prirodnim sadržajem glutamata u mnogim algama.

No postoje i razlike među algama: slatkovodne alge nemaju riblju aromu – neke su gotovo bezukusne. Popularna alga spirulina prilično je blaga i mnoge podsjeća na okus gljiva, sjemenki bundeve ili kvasac. Neki ljudi opisuju okus alge klorele kao okus sijena.

Gdje se jestive alge mogu kupiti?

U jednom azijskom restoranu najbolje su nam bile poznate takozvane makroalge: primjerice crvene alge Nori i Dulse, smeđe alge Kombu, Wakame, morske špagete i Hijiki ili zelene alge Ulva. Makroalge se najčešće nalaze u osušenom obliku u dobro opremljenim supermarketima, trgovinama zdrave hrane ili na internetu. Ponekad su dostupne, svježe ili smrznute, u azijskim trgovinama. Usput: bijele naslage na osušenim algama nisu nužno plijesan. Obično je to glutamat koji se stvara tijekom sušenja.

Najpoznatiji predstavnici jednostaničnih mikroalgi su zelena alga klorela i modrozelena alga spirulina, koja je, strogo uzevši, bakterija. Mikroalge su prvenstveno dostupne kao dodaci prehrani, na primjer, u obliku praha, tableta ili ulja algi, u drogerijama ili ljekarnama.

Postoji nekoliko stvari na koje trebate obratiti pozornost pri kupnji algi: sadržaj joda i maksimalna količina konzumacije trebaju biti navedeni na proizvodu. Alge organske kvalitete svakako su poželjnije. Ako je nejasno porijeklo ili kontrola kvalitete, bolje je ne kupovati ih.

Ako želite jesti više algi, ali vas odbija neobičan okus, pristupite tome strpljivo. Naše se tijelo može naviknuti na novu hranu. Ako promijenite svoju prehranu tako da uključite puno vlakana, u početku biste mogli imati problema s probavom i napuhan trbuh.

Imamo tri savjeta o tome kako jednostavno uvrstiti alge u svoju prehranu:

1. Morske alge kao veganski zgušnjivač

Alge su posebno zanimljive za vegane, jer su pogodne za stvrdnjavanje tekućina. U tu svrhu koriste se ekstrakti makroalgi. Tri najčešća proizvoda su: agar-agar, karagenan i alginat.

Agar-agar i karagenan proizvode se od mljevenih crvenih algi, a alginat se pravi od smeđih algi. Agar-agar ima najveću čvrstoću želiranja i stoga je pogodan kao vezivo za umake i kolače, ali i za izradu sireva. Karagenan se uglavnom koristi kao stabilizator u mliječnim proizvodima. Na primjer, sprečava flokulaciju šlaga. Alginat služi kao zamjena za želatinu u proizvodnji sladoleda, jogurta i voćnih deserata.

2. Alge u obliku praha

“Sakriti” alge u hrani lakše je nego što mislite. Mikroalge, poput spiruline ili klorele dostupne su u obliku praha. Alge se lako mogu dodati u domaće tijesto za kruh ili tjesteninu, pa čak i smoothije. Jedini nedostatak: zbog visokog sadržaja klorofila u prahu algi, obogaćena jela poprimaju zelenkastu do sivkastu nijansu.

3. Morske alge kao zamjena za začin

Još jedan savjet za postupno privikavanje na okus morske trave u vašoj hrani: sol jednostavno zamijenite suhim, zdrobljenim pahuljicama morske trave. To daje jak okus s više hranjivih tvari i manje natrija. Posebno se mogu oplemeniti jela i salate iz woka, kao i jela od jaja, pirea ili tjestenine.