Unutarnje dijete: Kako zaliječiti rane iz prošlosti?
Psihoterapeutkinja Stefanie Stahl opisuje “unutarnje dijete” kao skup svih utisaka iz djetinjstva koje smo doživjeli od strane naših roditelja i drugih odgajatelja. „Konkretno, boli i ozljede iz djetinjstva duboko su usidrene u nesvijesti i sprječavaju nas da živimo svoj puni potencijal kao odrasli“, piše Stahl u svojoj knjizi „Dijete u tebi mora naći dom“ (Kailash).
Dobra vijest: te stare rane možemo kasnije izliječiti suočavajući se s njima i tješenjem svoga unutarnjeg djeteta.
Zašto biste trebali utješiti svoje unutarnje dijete
Da biste uspjeli, prvo moramo objasniti razliku između djeteta sunca i djeteta u sjeni. Dijete sunca metafora je netaknutog dijela samopoštovanja osobe. Predstavlja pozitivne karakteristike i dobre osjećaje, koji proizlaze iz osobito brižnog odgoja. U to spadaju spontanost, avanturizam, znatiželja, samozaborav, vitalnost i radost življenja.
Dijete u sjeni predstavlja onaj dio samopoštovanja koji moramo ojačati, jer je povrijeđeno i nestabilno. Ono obuhvaća nesvjesna i negativna uvjerenja koja netko preuzima od djetinjstva do odrasle dobi, kao što su „nisam dovoljno dobar“ ili „nisam važan“. To rezultira osjećajima poput tuge, straha, bespomoćnosti ili bijesa.
Terapijski rad s “unutarnjim djetetom” pomaže da se oslobodite starih blokada, dođete do novih spoznaja i pronađete sami sebe.
3 koraka za rad s unutarnjim djetetom
1. Prepoznajte vlastite obrambene mehanizme
Da bi se mogli nositi s negativnim osjećajima iz djetinjstva, ili ih uopće ne osjećati, svi razvijamo vlastite obrambene mehanizme. Prema Stahl, to mogu biti povlačenje, težnja za harmonijom ili težnja za kontrolom – ponašanja koja često stvaraju probleme u odnosima s drugim ljudima. Prepoznavanje ovih obrambenih mehanizama prvi je korak u poticanju djeteta sunca i tješenju djeteta sjene.
2. Suočite se s negativnim uspomenama
„Važno je prihvatiti stresne, tužne i/ili bolne uspomene iz djetinjstva“, kaže psihoterapeutkinja Sylvia Wintersperger. „Da bismo to učinili, moramo se okrenuti ka području ličnosti koje još uvijek nosi dječje iskustvo. Ta negativna iskustva iz djetinjstva možemo neutralizirati tako da sami sebi pružimo razumijevanje, suosjećanje i dobru volju.
3. Uđite u dijalog s “unutarnjim djetetom”
Prema Wintersperger, pomaže vođenje dijaloga s našim “unutarnjim djetetom”. Zamislite si kao odrasla osoba da je mlađa verzija Vas upravo doživjela nešto neugodno, bolno ili uvredljivo. Zatim utješite svoje “unutarnje dijete”, popričajte s njim i objasnite mu da nije samo. Dajte mu jasno do znanja da je Vaše odraslo “ja” uz njega.
