Solo na putovanju

Putovanje bez društva blagotvorno djeluje na osjećaj samopouzdanja, našu osobnost i vlastito „ja“ koje katkada gotovo da potone.

Zapravo, navikli smo se na to da stvari obavljamo sami. Samo kada se radi o putovanju, nailazimo na određene kočnice. Na godišnji odmor bez društva odlaze samo oni koji ni inače nemaju nikog svog. Ili? Riječ je o predrasudi koja se tvrdokorno zadržala, premda sve više ljudi otkriva koliko ih ispunjava putovanje na koje odlaze bez društva. „Samoću danas više ne poistovjećujemo s osamljenošću, nego sa samoodređenjem, neovisnošću i slobodom,“ ističe Marisa Mühlböck koja živi u Beču i strastveno voli putovati sami. To su potvrdila i aktualna istraživanja.

Turistička agencija GAdventures iznosi podatak o povećanju takvih putovanja od 2008. od 134 posto. Osobito bi žene u sve više putovale same. Prema ispitivanju online platforme TripAdvisor 74 posto ispitanica potvrdilo je da su već putovale same ili, pak, to planiraju. Mühlböck, entuzijast za putovanja, provela je u sklopu jednog projekta u suradnji s Institutom za budućnost istraživanje o motivima žena koje putuju same.

Nakon želje za neovisnošću i promjene rodnih uloga, navela je kao motiv nove, multigrafičke životne tokove. „Biografija se pretvorila u multigrafiju koja je obilježena prekidima, alternativnim putovima i novim počecima,“ objašnjava Mühlböck. To se dobro odražava i na naše ponašanje na putovanju.

Žene možda putuju same i zato što se žele upustiti u nešto, neku malu avanturu i u putovanje na kojem će ponovno pronaći put do sebe. Možda putuju same i zato što im u svakodnevnome životu ostaje premalo vremena da se sjete same sebe, da se osvrnu na sebe i osluhnu se te da potpuno budu koncentrirani na sebe.

Tko je već putovao sam, zna da je dobro nekada se opustiti, prepustiti se vlastitim mislima umjesto neprekidnim strujama razgovora, upita, odluka i dijaloga koji nas većinom okružuju. Putovati sam znači zatvoriti se, ali se i istovremeno toliko jako otvoriti, što inače rijetko kada činimo. Zatvaranjem isključujemo vlastitu svakodnevicu: lica u koja imamo povjerenja, okruženje na koje smo se naviknuli. Otvaranje omogućuje novo: nova poznanstva, nepoznate krajolike, svježe dojmove.

Kada putujete sami možete doživjeti sasvim novo iskustvo.

Zono komfora, zbogom

Ako idete na put sami, onda morate napustiti vlastitu zonu komfora. Neprestano i posvuda. To počinje u praktičnim stvarima kao što je, na primjer, pronalazak pravoga puta pomoću vlastitih orijentacijskih sposobnosti. Budući da osjećamo potrebu za povratkom u vlastitu zonu, automatski se koncentriranije krećemo kroz novi teren.

Takvi izazovi mogu djelovati zastrašujuće, ali osobe koje putuju same, ovaj iskorak iz vlastite zone komfora opisuju kao prednost: možemo raditi i dopuštati što nas je volja. Ne moramo se niskim oko ničega dogovarati. Učimo kako se još više osloniti na vlastite noge i kako pronaći put k sebi, i to posvuda na svijetu. Satima tonemo u misli ili provodimo u razgovoru sa slučajnim prolaznicima. Pritom redovito osjećamo da nešto moramo napraviti i sami za sebe.

Nova poznanstva

Odjednom se nađete u razgovoru s nepoznatom osobom i čudite se na koliko jednostavan način i uz koliki stupanj povjerenja se odvije jedan takav dijalog. Tako širimo vlastite horizonte i dopuštamo da na nas djeluju osobe drukčijih pogleda, što nas mijenja iznutra pa djelujemo samopouzdano.

Najednom se zaigrano izvlačimo iz jedne uloge koja nam je kod kuće dodijeljena još davnih dana i nastavljamo se razvijati, nastavljamo rasti i integrirati to iskustvo u vlastito „ja“. Počinjemo osjećati kako nepoznati ljudi u nama vide puno više od onoga čega smo i sami svjesni. Pritom prihvaćamo te nove osobine, zračimo na neki nov način i tako razvijamo svoju osobnost. Čak i naša fizička pojavnost drugima počinje djelovati drukčije.

Nemojte se bojati samoće

Bez obzira na to za koju se vrstu putovanja odlučite, prvi put ćete morati naučiti puno toga. Pomoći ćete si ako osigurate da početak bude što je moguće ugodniji, na primjer, tako što možete rezervirati lijep hotel na plaži uz more ili ako upišete tečaj stranog jezika kako biste lakše ostvarili prijateljstva.

A pronalazak novih prijateljstava gotovo da nikada nije bio problem i o tome osobe koje same putuju, mogu spjevati puno lijepih pjesama. Strah od samoće često nestaje na samom početku jer ljude možete sretati gotovo posvuda: u autobusu, na mjestu smještaja, na plaži, u restoranu, na tržnici. Nekada se može čak dogoditi da ostvarite previše susreta koji vam neće ostaviti dovoljno vremena za ostvarenje vlastite želje – a to je da neko vrijeme provedete sami sa sobom. Većinom ćete te brojne susrete doživljavati kao obogaćenje koje pruža uvid u živote i mislene svjetove drugim ljudi, a pritom ne košta ništa.

Svladajte prepreke i nastavite rasti

Ako dosada još niste putovali sami, trebali biste se oboružati svime potrebnim jer dogodit će vam se brojne prekrasne stvari. No može se dogoditi i trenutak kada ćete se zapitati zašto to sve zapravo uopće radite.

Mogu nastupiti osjećaji nesigurnosti, potištenosti, tuge, pa možda čak i tuge za vlastitim domom ili čežnje za voljenom osobom ili više njih. Sve su to osjećaji s kojima ćete se nekada potpuno nenadano morati suočiti. Dobro je što smo ovdje upotrijebili riječ „morati“. Nemate drugog izbora nego morate dopustiti, izdržati i otpustiti opisane osjećaje. Nakon tog iskustva bit ćete jednim djelićem odrasliji.

Malo više postajemo svoji. Nije sramota za takvih dana osamiti se u hotelskoj sobi i na svijet gledati iza zastora. Možda ćemo se i u takvome stanju usuditi izaći van i pozitivno se iznenaditi onime što donosi dan. Učinit ćemo što u tom trenutku smatramo ispravnim jer na putovanjima na kojima smo sami, učimo osluškivati svoje unutarnje „ja“. Putovati sam znači uvijek nanovo upoznavati svoje unutarnje granice i pritom ih prerastati, a da to i ne primjećujemo.

Oslobađajuće djelovanje

Sve nas to oslobađa i čini nas dijelom i ponosnima. Odnosi naš strah od toga da nešto ne možemo ili ne znamo, strah od onoga što tek dolazi. U konačnici, znamo da neprestano moramo tražiti svoj put, pa čak i onda kada smo sami. Premda se na putovanje ne moramo uputiti sami, to nas može beskrajno obogatiti.

Brojni su upravo tako počeli jer do planiranog termina polaska nitko jednostavno nije ima vremena za putovanje. Neki su jednostavno zadržali tu naviku povremenih odlazaka na putovanja bez pratnje kako bi se malo udaljili od svoga uobičajenog „ja“ i kako bi uživali u luksuzu mogućnosti da imaju nešto što pripada samo njima. Najvažniji korak je povjerenje koje trebamo imati prema samima sebi. Nakon toga samo trebamo krenuti na put.

Životne faze

Multigrafija brojnih žena obilježena je prekidima, alternativnim putovima i novim počecima. Upravo oko tih prekida sve više žena u potrazi je za odmakom, žele se nanovo orijentirati ili jednostavno žele napraviti nešto novo.

POSTADOLESCENCIJA (početak 20-ih do početka 30-ih)
Motivacija: osamostaljenje od roditeljskog doma i upoznavanje svijeta.

RUSH-HOUR ŽIVOTA (početak 30-ih do početka 50-ih)
Motivacija: putovanje bez društva radi usporavanja tempa i nagrađivanja sebe.

NASTAVAK OSOBNOG RASTA (početak 50-ih do kraja 60-ih
Motivacija: nova orijentacija i probavanje novih sloboda.

MIROVINA (od kraja 60)
Motivacija: pronalazak identiteta i prepuštanje životu da bi s u njemu moglo uživati.