Prilagodba u dječjem vrtiću: 7 pravila za roditelje
Kada dijete kreće u dječji vrtić, to je ogroman korak u njegovom razvoju. Stručnjakinje i stručnjaci smatraju treću godinu života prikladnim vremenom: Tada je većina male djece duševno i društveno u stanju odvojiti se od mame i tate i zreli su za avanturu pod nazivom dječji vrtić te razmjenu s vršnjacima.
No, niti jedno dijete se ne može od danas do sutra odmah odvojiti od svojih najvažnijih osoba uz koje je vezano, roditelje. Prilagodba u dječjem vrtiću bi se trebala odvijati postepeno, bez suza i bez trajne duševne traume. Kako to točno ide? Kada su roditelji svjesni ovih pravila za postepeno odvajanje:
Ovako uspijeva postepena prilagodba u dječjem vrtiću
Isplanirati dovoljno vremena
Često kretanje u dječji vrtić pada u isto vrijeme kada se majka (ili rjeđe: otac) ponovno vraća na posao nakon porodiljnog dopusta. To za dijete i za dobru prilagodbu nije optimalno. Općenito se drastične promjene u obitelji poput rođenja brata ili sestre, preseljenja, godišnjeg odmora itd. ne bi trebale poklapati s kretanjem u dječji vrtić. Za prilagodbu isplanirajte u svakom slučaju više tjedana – ne samo jedan ili samo dva tjedna. U tako kratkom vremenu jedan trogodišnjak gotovo da neće uspjeti prilagoditi se novoj situaciju bez traumatskih doživljaja – a manja djeca još manje!
Dijete određuje tempo
Dobar dječji vrtić roditelji prepoznaju po tome da vrtić ne određuje konkretno vrijeme u kojem roditelji smiju ostati u vrtiću na prilagodbi. Jer: Svako je dijete različito i svako dijete individualno treba svoje razdoblje prilagodbe. Unaprijed razgovarajte s vodstvom dječjeg vrtića i pitajte kako izgleda koncept prilagodbe. Institucija koja se fokusira na sigurno vezivanje puno povjerenja nikada neće odrediti to vrijeme npr. tjedan dana.
Suze se mogu izbjeći
Da, djeca plaču. Jer su se ozlijedila, jer su tužna ili se boje. Ali prilagodba može proći i bez suza, slažu se sve stručnjakinje i stručnjaci koji su fokusirani na postepenu prilagodbu. Ako neko dijete plače na prilagodbi u dječjem vrtiću, očajno je i boji se: Ono misli da su ga roditelji odbacili i napustili. Jasno, djeca kad tad prestaju plakati. I to samo jer odustanu – ne zato što se osjećaju sigurnima i vezanima. I to dugoročno može traumatizirati. Zato: Ne dozvolite da Vam kao roditeljima kažu da ne ide bez suza ili da su suze čak znak ljutnje ili sredstvo prisile Vašeg djeteta. Radije svom djetetu dajte dovoljno vremena da stekne povjerenje u nove osobe za koje će se vezati. Tada će rastanak funkcionirati i bez suza i straha!
Kako roditelji mogu olakšati prilagodbu
Smisao i svrha prilagodbe je: Vaše dijete mora steći onoliko povjerenja u djelatnike vrtića da se i bez roditelja osjeća sigurno i npr. da se može utješiti. Preduvjet za to je, kao što je gore opisano, dovoljno vremena. Ali i Vi kao roditelji imate važnu ulogu. S jedne strane morate biti sigurna luka za svoje dijete – ono mora imati osjećaj da Vam se u novom okruženju može u svakom trenutku vratiti. S druge strane biste se tijekom prilagode trebali ponašati više pasivno: Ne igrajte se s djetetom ako dođe k Vama, ali ga nemojte niti grubo odbiti. Mobitel, novine ili knjige bi također trebali biti tabu! U suprotnom će Vaše dijete pokušati prije pridobiti Vašu pažnju nego što će se okrenuti novoj situaciji i novoj osobi za koju se vezuje.
Nikada se nemojte iskradati
Loš savjet iz prakse bi bio da se pri postepenoj prilagodbi jednostavno iskradete iz grupne prostorije u kojoj Vaše dijete upravo pokušava stvoriti povjerenje. Time ćete svoje dijete učiniti nesigurnim – i u najgorem slučaju će u budućnosti i kod kuće panično reagirati na svaku Vašu kratku odsutnost. Kratko, ali svjesno se pozdravite s djetetom prije nego što napustite dječji vrtić (ili ako samo idete u svlačionicu). O tome kada ćete to učiniti prvi put i koliko će to trajati, razgovarajte s odgajateljima.
Za prilagodbu je potrebna snaga
Za malo dijete je kretanje u dječji vrtić ogromno postignuće: Prilagodba novom okruženju, novoj djeci, novim odraslim osobama, drugim ritmovima umara: Stručnjakinje i stručnjaci stoga savjetuju roditeljima tijekom prilagodbe da ostatak dana bude miran. Najbolje bi bilo da jedno vrijeme smanjite uobičajen program zabava. Preporuča se radije staviti na popis zadataka maženje kod kuće i čitanje nego uobičajen odlazak na igralište, druženje s prijateljima ili trening ili kreativne radionice.
Ponekad pomaže samo prekidanje prilagodbe
Možda trenutak nije bio odgovarajući, možda Vama ne odgovara dječji vrtić, možda se radi o traumatičnim doživljajima zbog drugih odvajanja poput bolesti majke – ili Vaše dijete jednostavno još nije spremno.
Ako prevladaju strah, suze i očaj, trebali biste kao roditelji reagirati
Dobri dječji vrtići u takvim slučajevima preporučuju prekid prilagodbe (te ponovni pokušaj u nekom kasnijem trenutku). Ako niti tada ne postoji alternativa, bit će Vam teško. Za dobrobit Vašeg djeteta bi međutim ovaj korak bio najbolji. Čak i kada se ne čini uvijek da prilagodba ne uspijeva: Može se dogoditi – i stoga je preporučljivo da se prilagodba ne provodi netom prije kraja porodiljnog dopusta. Ili imati plan B kao primjerice djede i bake koji će čuvati dijete.
