Postati fit uz pozornost umjesto uz aplikacije

Danas kada ljudi džogiraju često sa sobom imaju kompilaciju techno pjesama koje bubnje u uhu. Vlastiti rezultati se putem fitnes aplikacija i pametnih satova uspoređuju s onima kod prijatelja. Čak i pri šetnji mnogi bacaju pogled na svoje brojače koraka. Što se pri tome zapostavlja je pozornost – između ostalog i za vlastite osjećaje.

„Nema sata koji bi bio toliko dobro programiran niti aplikacija koja bi bila toliko sofisticirana i koja bi nam samo približno dobru, direktnu i iskrenu povratnu informaciju mogla dati kao što to mogu naše tijelo, naši osjećaji i naše misli“, govori Felix Gottwald, višestruki olimpijski pobjednik u nordijskoj kombinaciji. Kretanje na svježem zraku za ovog je uspješnog sportaša austrijske olimpijske povijesti sinonim za „biti offline sa svijetom i online sa samim sobom.“ Tim se više čini logičnim da se pri tome prepustimo vlastitim tjelesnim instancama za davanje feedbacka. „Umjesto toga odgovornost se rado prebacuje na nosive dodatke i elektroničke uređaje – tako se onemogućavaju razvoj i čisti doživljaj prirode.“

I Harald Pachner, trener skijanja i pozornosti, savjetuje da oprezno koristimo visokotehnološke alate. „Digitalna pomagala mogu nam pružiti podatke i brojke, i to do određenog trenutka može biti zanimljivo.“ S druge strane, pak, stoji odvlačenje od neposrednog iskustva: „Upravo je aspekt potpunog otvaranja u nečemu što radimo ono što donosi energiju i proizvodi kvalitetu.“

Poslovna savjetnica s holističkim pristupom i učiteljica joge Julia Andorfer s jedne strane ta tehnička pomagala doživljava kao „enabler“, na hrvatski: Omogućitelje, kako bi ljudima približili sport, jogu ili meditacije: „Pomoću aplikacija ili videosnimki na internetu moguće je smanjiti prepreke – bile one vremenske, financijske ili mjesne – te si vrijeme za ugodne trenutke možemo donijeti u vlastite dnevne boravke.“

S druge strane, tu se krije jedna opasnost: „Neprestano mjerenje i praćenje nema puno veze s poimanjem tijela. Tu se opet suočavamo s obrascem, samo brže, samo dalje, samo bolje.“ Ona predlaže da pronađete vlastiti miks: „Ponekad je kratko trčanje vikendom u prirodi savršena nadopuna određenim internetskim videozapisima za vježbanje joge kod kuće tijekom tjedna.“

Kako se motivirati

„Presvući se. Zavezati tenisice. Van i kretati se.“ Preporuku Felixa Gottwalda za hobi-sportaše nije uvijek lako provesti u djelo. „To je najteže na svakom treningu“, zna današnji trener i stručnjak za mentalni fitnes. „Jednima za to treba čitav digitalni svijet, a drugim je dovoljno jedno dovoljno veliko Zašto.“ Uz napomenu da se to Zašto s vremenom promijenilo. „Prije sam htio iskoristiti dan da uspješno izbalansiram dvije različite vrste sporta. Danas želim dati doprinos kako bi ostao tata koji se osjeća fit.“ Kretanje u prirodi za njega je definicija živosti. „Taj analogni rezultat za mene ne može zamijeniti nikakav digitalan. Ima nešto u tome da se mjerimo s drugima. Ali ima nešto i u tome da se to ne čini.“

Ipak, pozornost i uspješnost nipošto ne moraju isključivati jedno drugo. Nasuprot: Tko pozorno izvodi sportske aktivnosti, time čak povećava svoje šanse za pobjedu. „Ako sadržaje vlastitog doživljaja ne vrednujemo ili manje intenzivno vrednujemo, uzrokujemo višak energije“, objašnjava Harald Pachner. Jer vrednovanje na kraju iziskuje određenu snagu. Ako odustanemo od dodjele osobnih bodova, ostaje nam više snage za sport: „Iskustvo pokazuje da pozornost predstavlja jedno od najpovoljnijih stanja za sportska natjecanja.“

Pri sportu duša miruje

Čak i na svakodnevicu svjesno doživljavanje samoga sebe ima pozitivne učinke – od povećanog stupnja prihvaćanja sebe do bolje opteretivosti u stresnim situacijama. „Često fizička aktivnost dovodi do smirenosti i tišine u glavi, a misli postaju sve mirnije“, govori Julia Andorfer. „Trčanja kao način oslobađanja glave, joga za spustiti i primiriti se ili totalna koncentracija pri penjanju neki su primjeri kod kojih postaje vidljivo da su tijelo i um u ravnoteži kada izvode suprotne stvari: Dok je jedan dio u pokretu, drugi se može odmoriti.“

Obrnuto se stil života pun pozornosti odražava na sportske uspjehe. Tko u svakodnevici ispuni svoju potrebu za priznanjem – primjerice iskazivanjem cijenjenja samoga sebe – prema riječima Pachner manje je u opasnosti od pritiska za usporedbom. I Gottwald upućuje na znanstvena saznanja koja pokazuju da prisutnost povećava fizičke sposobnosti. „Dobra vijest je: Prisutnost možemo vježbati. Doživljaj flowa posljedica je svega toga.“

Skroz kod sebe, skroz u flowu

Psiholog Siegbert A. Warwitz koji se empirijski bavio ovim fenomenom došao je do rezultata da je preslika čovjeka u flowu dijete koje se igra i koje se nalazi u radosnom stanju „biti kod sebe“. Jednostavnije rečeno: Neka djevojčica koja se u svojoj igri potpuno otvara ne glumi samo vilu, nego u tom trenutku jest vila. Za mnoge sportaše taj flow glasi kao veliki cilj. Pozornost može pomoći pri tome da se postigne taj cilj. „Flow je posljedica samouvjerenosti čovjeka u odnosu na neku radnju ili jednostavno u odnosu na život“, objašnjava Harald Pachner. „To je onaj osjećaj da ću, ako to bude potrebno, iz istog trenutka donijeti ispravnu odluku.“ Da bismo došli do tog stanja, potrebno je da strahove i obrambene mehanizme „kao kod glavice luka sloj po sloj odbacujemo“ kako bismo u potpunosti pronašli put do sebe. „Flow nije cilj koji se mora postići“, govori trener, „nego naša stvarna priroda.“

O osobama

Julia Andorfer je radna i organizacijska psihologinja, poslovna savjetnica i učiteljica joge.

Harald Pachner je bivši juniorski viceprvak u disciplini super-G, trener pozornosti i CEO instituta GESU.

Felix Gottwald je trener, coach i stručnjak za mentalnu i emocionalnu ravnotežu na području visokih performansi.